Zadar uz bok Europi

Glazbene večeri u Sv. Donatu ove su godine počele 6. srpnja već tradicionalnim nastupom Simfonijskoga orkestra HRT-a, kojem se kao solist pridružio pijanist Lovre Marušić pod ravnanjem Ivana Huta. Suvremenost kao maksima podnaslov je ovogodišnjeg Donata, a brojnim koncertima obilježena je i 30. obljetnica smrti Borisa Papandopula. Zadarski komorni orkestar nastupao je pod ravnanjem Ivana Repušića izvodeći Brahmsove simfonije, a ponovno je gostovao i violinist Roman Simović u ulozi solista i komornog glazbenika. Festival je zatvoren nastupom uglednog američkog tenora Lawrencea Brownleeja.

Uobičajeni pomno izabrani gosti već niz godina posjećuju čuveni zadarski festival, no četiri dana posvećena ranoj glazbi ono su što znatno izdvaja Glazbene večeri na hrvatskoj festivalskoj karti. Štoviše, može se reći da je europska scena rane glazbe od ove godine bogatija za još jedan festival koji je pomno osmišljenim programom predstavio raznolike izvođače i predavače. Donat se blokom rane glazbe približio trendovima kakvi se njeguju već desetljećima u Utrechtu ili Ambronayju. Za to je zaslužna Zadranka s baselskom adresom i velikim međunarodnim iskustvom u ranoj glazbi, pjevačica i muzikologinja Katarina Livljanić. U ulozi umjetničke ravnateljice istraživala je tako Suvremenost rane glazbe u festivalskom bloku koji je obuhvatio dane 8, 9, 10. i 12. srpnja.

Zadarski komorni orkestar pod ravnanjem Ivana Repušića izveo je Brahmsove simfonije / Snimio Željko Karavida

Zbor Moskovskog patrijarhata pod ravnanjem Anatolija Grindenka prvi je nastupio u ciklusu predstavivši specifičnosti ruskoga duhovnog glazbovanja. Riječ je o glazbi koja se prenosila usmenom predajom i znatno je starija od rukopisa u kojima je konačno fiksirana zapisom tijekom 16. i 17. stoljeća. Štoviše, pojedini slojevi sežu čak i u 12. stoljeće. Anatolij Grindenko uspješno je postigao ujednačenost glasova u muškom zboru. Pjevači su prikazali široku lepezu napjeva koji se pjevaju u različitim liturgijskim i neliturgijskim kontekstima, bilo da je riječ o antifonama za vrijeme bogoslužja ili o psalmima iz večernjih molitvi. Mahom jednoglasne napjeve uz tek poneku pojavu višeglasja pjevači su izvodili osluškujući se međusobno kako bi postigli homogen ton u kojem se ničiji glas nepotrebno ne ističe. Takvo jedinstvo pomoglo je u pomnom oblikovanju fraza i jasnoj dikciji, čemu je pridonijela i sjajno postavljena vokalna tehnika kako članova zbora, tako i solista koji su iz njega istupali. Posebna akustika crkve sv. Krševana podcrtala je ne samo moćne trenutke glasnoga pjevanja nego i filigranski piano koji bi se pojavio s vremena na vrijeme.

Treći dan ciklusa bio je rezerviran za specifičnosti židovske duhovne glazbe ranoga 17. stoljeća, a predstavio ga je izraelsko-švicarski ansambl Profeti della quinta pod vodstvom čembalista Elama Rotema, koji katkad preuzima i ulogu basa. Na programu naslova Salomonove pjesme središnje mjesto pripalo je zbirci Ha’shirim asher li’Shlomo Salamonea Rossija iz 1623. U njoj je skladatelj donio vlastito viđenje duhovne glazbe židovskog bogoslužja. Taj rijedak proplamsaj višeglasja i nadogradnje mahom jednoglasne i usmene tradicije glazbe sinagoga zaživio je samo na sjeveru Italije u ranom 17. stoljeću, s obzirom na to da su značajne i šire prihvaćene promjene na tome području provedene u praksu tek u 19. stoljeću. Iako je u naslovu zbirke riječ o Salomonovim pjesmama, Rossi ne uglazbljuje nijedan stih iz Pjesme nad pjesmama, što opravdava sumnju da je u naslovu zapravo mislio na sebe. Stoga je skladanju na stihove iz nerijetko dvosmislene pjesme pristupio Elam Rotem, pa su na koncertu predstavljene i njegove kompozicije u duhu ranoga 17. stoljeća.

 Iako Rossija poznajemo po vrlo smjelim skladateljskim rješenjima u instrumentalnoj glazbi, izričaj u zbirci Ha’shirim asher li’Shlomo suzdržanijeg je karaktera obilježena homofonijom. Pjevači ansambla Profeti della quinta pjevali su po načelu jednoga glasa u dionici, ali različitost u bojama glasova za njih nije bila prepreka u ostvarivanju ujednačenosti i zajedništva čak i u najmanjem dahu pri zajedničkom muziciranju. Vođeni zajedničkom idejom interpretirali su i Rotemove kompozicije za koje se postavlja pitanje smjera u kojem vodi skladanje glazbe u stilu skladatelja ranoga 17. stoljeća, gdje autor Pjesmu nad pjesmama pretvara u skladbe nalik Monteverdijevim madrigalima obilježenima recitativnim stilom. No i to je zvučalo uvjerljivo, ne dajući slušateljima mogućnost sumnje u problematičnost takva pristupa glazbi isključivo 21. stoljeća.

U bloku rane glazbe održana su i dva predavanja. Na prvome od njih, 9. srpnja u Svečanoj dvorani Sveučilišta u Zadru, nizozemski je intelektualac Rob Riemen postavio tradiciju na kušnju, pitajući se što nam ona može donijeti u suvremenosti, odnosno koja je društvena korist održavanja tradicije živom. Drugo predavanje održala je muzikologinja Hana Breko Kustura u Koncertnoj dvorani braće Bersa, 12. srpnja. Za konciznog izlaganja predstavila je bogatstvo zadarskih srednjovjekovnih glazbenih izvora ukazujući ne samo na njihovu lokalnu nego i međunarodnu važnost, približavajući pritom zainteresiranoj publici i nova znanstvena istraživanja u vezi sa Zadrom, a ostvarena u projektu CROMUSCODEX70, kojemu je voditeljica.

Blok koncerata i predavanja posvećenih ranoj glazbi zbog pandemije nije počeo prošle godine, no epidemiološke prilike u 2021. omogućile su Glazbenim večerima u Donatu da vjernoj publici donese pomno izabrane programe kakvi se viđaju na uglednim europskim festivalima rane glazbe. S nestrpljenjem se mogu iščekivati nove glazbene poslastice koje će prirediti za ranu glazbu stručna umjetnička voditeljica toga dijela festivala Katarina Livljanić.